mail
  • jdragisic@gmail.com
No comment
  • "čitam nedjeljni komentar koji jasno kaže, ko ne misli ovako, taj kleveće i laže"
    Johnny Štulić
Anketa
Tko lakše prođe kroz ušicu igle?



Domaće
Blog
ponedjeljak, svibanj 7, 2007
ZAISTA je lijepo gledati kako se različiti ljudi mogu uskladiti oko nekog pitanja, ako pri tome svi zajedno mogu izvući korist, kao što se to događa u Libanonu, u kojem je cijela zemlja već pola godine blokirana zato što se Hezbollahu i Siriji ne sviđa ideja o osnivanju međunarodnog suda za ubojice bivšeg libanonskog premijera Rafika Haririja.

Kriza u Libanonu počela je nekoliko dana prije nego je UN poslao prvi nacrt plana za osnivanjem tog suda, kad su iz vlade istupili svi šijitski ministri (trojica iz Amala, dvojica iz Hezbollaha) i nekako je teško povjerovati da su zahtjevi koje postavljaju Hezbollah i prosirijski predsjednik parlamenta namijenjeni nekom velikom boljitku zemlje, kad upravo si ti zahtjevi pogoduju odugovlačenju i sprečavanju ratificiranja tog suda.

Pogledajmo malo tu listu zahtjeva. Hezbollah je, zajedno sa svojim saveznicima iz Amala, iz vlade istupio nakon što im je odbijen zahtjev za pravom veta. Kasnije su tražili formiranje vlade nacionalnog jedinstva u kojoj bi imali – pravo veta. Nakon toga je vlada prihvatila UN-ov plan, ali je njega prvo potrebno ratificirati. Ratificirati ga mora parlament. Šijitski predsjednik parlamenta Nahib Berri stoga već skoro tri mjeseca odbija sazvati parlamentarnu sjednicu, iako je redovno zasjedanje parlamenta od sredine ožujka do kraja svibnja, govoreći o tome kako je prije ratificiranja suda potrebo oformiti – vladu nacionalnog jedinstva, koju Hezbollah ne želi oformiti ako u njoj ne bude imao pravo veta. Školski primjer kvake 22.

Čemu sve to? Kome bi taj sud najviše naškodio? Istraga koju je proveo UN implicirala je pripadnike libanonskih i sirijskih obavještajnih službi, ali, što je najbitnije, brata i šogora sirijskog predsjednika Bashara Assada. Postoje neka predviđanja po kojima bi Assadov režim mogao pasti ako jedan od njih dvojice bude osuđen. Dakle, jačanje antisirijskog kampa u Libanonu, koji već drži dobar dio vlasti, ne pogoduje Siriji.

Hezbollah je u svojim prosvjedima naišao na neočekivanog saveznika, kršćanskog vođu Michela Aouna, bivšeg generala libanonske vojske i bivšeg velikog sirijskog neprijatelja, koji je naglo promijenio stranu. Motiv za to se javnosti jasno pokazuje u zadnjih nekoliko tjedana, u kojima su se i Hezbollah i Berri i Aoun potrudili naći alternativne načine kojima bi Aouna doveli na predsjedničko mjesto. Libanonskog predsjednika izabire parlament, a mora biti kršćanin maronit. Uz antisirijsku većinu u parlamentu Aoun baš i nema šanse, zato se i traže te alternativne metode.

Čemu sad to? Promotrimo što je neki dan rekao trenutni predsjednik Emile Lahoud. On je izjavio kako se Hezbollah ne treba razoružati dok Libanon s Izraelom ne potpiše mirovni dogovor, koji Izrael neće potpisati sve dok se Hezbollah ne razoruža. Ponovno kvaka 22. Nije na odmet spomenuti da je Sirija bila ta koja je nametnula produženje Lahoudovog mandata za dodatne tri godine, oko čega su se sukobili upravo Rafik Hariri i Assad.

Gdje god čovjek pogleda po libanonskoj političkoj sceni, uvijek nalazi jednu zamršenu mrežu interesa koji nekako uvijek vode blizu Siriji, a kad god se radi o stvarnim interesima libanonskog naroda naleti se na kvaku 22.

Neveselo.

jovandragisic @ 19:02 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
De bello blogico
  • Izdajnik, dezerter, križar, strani plaćenik, judeomason, petokolonaš, kokošar, čunjokradica, forokradica
Arhiva
« » sij 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Strano
Brojač posjeta
89161
Index.hr
Nema zapisa.