mail
  • jdragisic@gmail.com
No comment
  • "čitam nedjeljni komentar koji jasno kaže, ko ne misli ovako, taj kleveće i laže"
    Johnny Štulić
Anketa
Tko lakše prođe kroz ušicu igle?



Domaće
Blog
utorak, svibanj 8, 2007
OD NEDJELJE naovamo su se svjetski mediji osramotili do strahovitih granica. Pristranost kakva je iskazana s francuskim delikventima, nasilnicima, siledžijama, protuhama, ili, kako bi rekao Nicolas Sarkozy 2005., "smećem", ponovno je potkopala kredibilitet objektivnog i nepristranog izvještavanja.

Associated Press, koji, recimo, više pretjerano ni ne krije da provodi kampanju protiv Georgea Busha, da ne pričamo o drugim primjerima, objavio je kako je u noći s nedjelje na ponedjeljak spaljeno 367 automobila u prosvjedima "mladeži". Ta se informacija pojavila u sredini teksta o samim izborima, upravo tamo gdje se na informacije ne obraća pretjerano pozornosti. Ta je informacija kasnije demantirana, nakon što je policija izašla s brojkom od 730 automobila, koju je objavio Reuters. Reutersov članak je izašao danas, a AP nije više napisao ni riječi o nezadovoljnoj mladeži.

Zapravo, osim mjesta u blogosferi, i Reutersa danas, jako je teško naći informacije i snimke mladeži koja pali aute i napada policajce. Za to postoji dobar razlog. Francuski Ustavni sud je u ožujku odobrio zakon iz rata s Alžirom prije 50 godina koji zabranjuje bilo kome osim profesionalnim novinarima da snimaju nasilje. Kazna za nepridržavanje ovog zakona je 75 000 eura. Oživljavanje zakona je predložio - Sarkozy. Nije li to divno?

No, reći će netko, a što je s francuskim novinama? 2005., kad je Parizom bjesnilo nasilje, istog tjedna kad je Ustavni sud donio ovaj sramni zakon, i kad su francuske TV stanice bile kritizirane zato što se nisu pretrgle da prikažu goruće automobile, Jean-Claude Dassier, jedan od bitnijih medijskih likova u Francuskoj, koji ima i svoj TV kanal, rekao je ovo: "Držati satelite uperene na gradove diljem Francuske 24 sata na dan i pokazivati nasilje bilo bi krivo i potpuno neproporcionalno. Posao novinara nije samo uključiti kamere i pustiti da snimaju. Morate razmišljati o tome što objavljujete". Odnosno, morate se cenzurirati. Dok vas s jedne strane cenzurira vlada, s druge vi cenzurirate sami sebe.

A "smeće" (kako bi, zar ne, rekao Sarkozy) pobjeđuje. Kako svjetska povijest ima smisla za ironiju, ovo se događa u zemlji u kojoj je slično zataškavanje prouzrokovalo jednu od najvećih afera u njenoj povijesti. 1984. je francuska vojska, na temelju sumnji i manjkavih dokaza, promptno uhitila i osudila Alfreda Dreyfusa, časnika francuske vojske, za kolaboraciju s Nijemcima. Vojska je i sama znala da nema nikakve dokaze, ali se bojala da će i ti manjkavi dokazi doći do antisemitskih novina u državi i da će ih te novine optužiti za zataškavanje izdaje židovskog časnika. Stvar je pukla 1898., kad je Emile Zola napisao svoje poznato pismo francuskom predsjedniku, ono isto pismo s naslovom "J'accuse", u kojoj je otkrio detalje slučaja. Dreyfus je oslobođen i vraćen u vojsku do 1906., a nema ni godinu dana da je Jacques Chirac održao svečanost povodom 100 godina Dreyfusovog oslobađanja i rekao kako "borba protiv mračnih sila netolerancije i mržnje nikad nije potpuno dobivena".

Samo, uči li nas povijest ičemu?

jovandragisic @ 12:15 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
De bello blogico
  • Izdajnik, dezerter, križar, strani plaćenik, judeomason, petokolonaš, kokošar, čunjokradica, forokradica
Arhiva
« » sij 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Strano
Brojač posjeta
89161
Index.hr
Nema zapisa.